Nekada davno, na Badnjak bi se na ognjištu palio panj, badanj, najčešće hrastov, a na Svetu Luciju sijala se pšenica i ostavljalo malo slame za svetičinog magarca, da se malo okrijepi. Iako se danas još sije pšenica u tanjurić koja će, prema vjerovanju, ovisno o tome koliko izraste pokazati slijedi li rodna godina, žeravicu gorućeg badnja zamijenile su bezbrojne lampice posvuda, a malo tko se sjeti ostaviti slame za Lucijinog magarca. Vremena mijenjaju običaje, stara je latinska izreka, i stari običaji uglavnom su ustupili mjesto novima, jednako očaravajućima, jednako punima simbolike i kojima se svijet jednako veseli. Zato doznajte sve o tradiciji blagdanskog ukrašavanja koja svaki prosinac iznova svijetu daje sasvim posebnu čaroliju i koja počinje i završava s neizostavnim, ultimativnim božićnim ukrasom – blagdanskim drvcem.
Božićno drvce
Povezivalo ga se s određenim paganskim običajima, ali božićno drvce kakvo danas poznajete prvi put se pojavilo u Njemačkoj u 16. stoljeću kada je mala jela ukrašena jabukama, orasima, datuljama, perecima i papirnatim cvijećem postavljena za djecu članova bremenskog ceha, a zabilježeno je i kako su u Baselu oko 1597. godine krojački šegrti po gradu nosili stablo ukrašeno jabukama i sirom. U 17. stoljeću, drvce je polako počelo ulaziti i u domove, a zatim postalo omiljen običaj plemstva. Veliku popularnost božićno drvce duguje princu Albertu, suprugu engleske kraljice Viktorije, koji je za Božić darovao drvca školama i vojarnama, a kada su imućniji Amerikanci u časopisima vidjeli crteže božićne proslave britanske kraljevske obitelji, poželjeli su i oni takav ukras u svom domu.
U Hrvatskoj se 1850-ih godina počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca, a prije toga, domove su na Badnjak djeca ukrašavala cvijećem, plodovima i zelenilom. Drvca su se najčešće ukrašavala voćem, jabukama, šljivama, orasima, a kasnije slasticama, šarenim papirnatim lancima, ukrasima od slame ili komušine, ponekad i licitarima, sve dok nisu stigle neodoljive staklene figurice, prije svega – kuglice.
Božićna kugla
Baš kao i drvce, i ona potječe iz Njemačke i točno se zna komu svijet može zahvaliti za ovu ljepotu. Obrtnik Hans Greiner počeo je izrađivati staklene kuglice tijekom 1800-ih, koje su postale prvi proizvedeni božićni ukrasi. U kasnom 19. stoljeću, poduzetni F.W. Woolworth donio je ideju u Ameriku, gdje ih prodavao u vrijednosti više od 25 milijuna dolara svake godine. Dakako, poslije su se napravili kalupi za razne staklene oblike – ptičice, zvijezde, voće – ali božićna kugla, sada u raznim bojama, s raznim dekorativnim elementima i u različitim materijalima, ostaje blagdanski evergreen.
