Prvi i osnovni savjet je da ne uspoređujete pretjerano iskustva drugih roditelja s vlastitim iskustvima. Svaka je bebica individua za sebe i svaka ima vlastiti biološki sat i vlastiti ritam. Nema onog tko ga bolje poznaje od vas – brižnih roditelja. Lijepo je to što bake i djedovi imaju poneki savjet, prijatelji i susjedi također, ali vi ste oni koji konstantno promatraju i osluškuju vaše maleno biće i ako se oslonite na vlastite instinkte i intuciju nećete pogriješiti. 

Bebe vole rutinu koja im donosi sigurnost pa je korisno definirati vlastitu rutinu. Kupka prije spavanja, bočica ili kašica za laku noć, uspavanka koju uživate izvoditi sami ili ona s omiljenog glazbenog vrtuljka i beba će se naviknuti da je vrijeme za spavanje. 

Važno je i znati prepoznati znakove pospanosti kod vaše bebe. To je vrijeme kada bebin organizam počinje proizvoditi hormon melatonin odgovoran za signale tijelu kada je vrijeme za spavanje, a kada vrijeme za buđenje. Melatonin prirodno proizvodi žlijezda epifiza. Beba signalizira pospanost zijevanjem, trljanjem okica, treptanjem, buljenjem pa čak i smijanjem i mrmljanjem. To je trenutak kada trebamo započeti večernju rutinu budući odgađanje prirodnog procesa može u tijelu dovesti do smanjenja razine melatonina i povećanja razine adrenalina i kortizola što će dovesti do razbuđivanja i razdražljivosti vašeg djeteta. Dijete treba staviti u krevet kada je pospano ali još uvijek budno kako bi krevet naučilo povezivati sa snom. Znamo da se tijekom sna izmjenjuju REM i NREM faze sna. Tijekom prve naš je mozak aktivan i sanjamo za razliku od NREM faze kada je moždana aktivnost puno manje intenzivna. Odrasli u REM fazi provedu petinu sna, a dijete čak polovinu jer njihov mozak mora puno više informacija procesuirati i “učiti”. Između faza sna znamo se probuditi, dok bebe tada znaju plakati ili se micati. To ne znači da ih nešto smeta nego da im treba par trenutaka da se adaptiraju za drugu fazu sna. 

Dugoročno za roditelje i dijete veoma je korisno da dijete nauči spavati bez roditeljske pomoći. Već od trećeg mjeseca dijete se može stavljati u krevetić da zaspe samo, ali važno je osvijesti kako dijete brzo uči tako da će naučiti i da se uspavljuje uz hranu i na rukama ukoliko ga se tako navikava pa će istu rutinu tražiti i tijekom noći kada se probudi. Ukoliko se navikne da je vrijeme za spavanje kada ga se polegne u krevetić neće mu biti problem samom se uspavati na isti način tijekom noći. Dijete je najbolje nahraniti između pola sata do sat prije spavanja kako ga pun želudac ne bi mučio u snu. Naravno, ukoliko je potrebno dijete tijekom noći dijete premotati ili nahraniti treba to činiti uz što manje rasvjete i buke kako bi se naviklo da je noć vrijeme mraka, tišine i spavanja. Vrlo dobra ideja u dječjoj sobici je i uređaj s bijelim zvukovima koji oponašaju zvukove maternice i glazbeni mobil iznad krevetića koji reproduciraju divne melodije za uspavljivanje i prekrasno izgledaju. Važno je znati da se tijekom prve godine života djeteta u krevetić ne stavljaju plišane igračke i više prekrivača kako bi se maksimalno smanjila opasnost od gušenja. Sve su to dobri savjeti i korisne informacije ali nemojte od sebe i svoje bebice ni previše očekivati. Dajte si vremena, pokušajte nekoliko puta i rezultat neće izostati. Najvažnije je da cijelim putem uživate u ovim jedinstvenim trenucima u životu.